NA ŠIPKI

U jednoj uskoj, bolje rečeno stješnjenoj prostoriji, metar sa metar, kako se ono kaže, Leona je popravljala zadnje nanose šminke, navukla tek crne mrežaste gačice koje su vrlo oskudno pokrile njen Venerin brijeg, dok je stražnjica ostala jednom uskom trakom raspolovljena na dvije čvrste polutke. Grudnjak također proziran, a preko kojeg su se nazirale male ali čvrste grudi, ispupčenih bradavica. Svoju plavu kosu pustila je razbarušenu, a istovremeno nekoliko uvojaka doticalo joj je široke usnice a na koje je nanijela vrlo jak, ruž, boje trule višnje. Obožavala je tu nijansu i u priodnom, odnosno svakodnevnom životu. Nekako je njen i inače široki pravi osmijeh, u boji višnje još jače dolazio do izražaja. Dugačkih ruku i koščatih prstiju, imala je sve adute da te večeri, za koju još nije znala da će biti kobna po nju, zadovolji pohotu onih tridesetak muškaraca koliko ih se sjatilo u bar, ne bi li u Leoninim pokretima liječili svoje frustracije...Dakako svatko od njih na neki svoj drugačiji i posebniji način.

Maks joj je napokon dao znak, podizanjem svoje čelave obrijane glave, da učini par koraka po metalnim stepenicama i popne se na binu, gdje ju je čekala štanga. „Huh“, teško i duboko je udahnula, večernja zvijezda plesa, pomislivši samo najednu star: Neka joj Bog ili ona sila s nebeskih visina da snage da izdrži i uspije u svom naumu. I ovog je puta sama, samcata, u cjelini svog postojanja, stisnula zube kao i x puta prije. Trenutno dok se približavala sredini bine, kao da joj je strujni udar ošinuo mozak. Teško opisati stanje duše i tijela ali trebalo je probiti led. Glazba je započela, a zajedno s njom i Leona je svojim vitkim tijelom otvorila ples. Nije sasvim sigurno, uspjela vidjeti ništa što se za to vrijeme dešavalo za desetak stolova, već polupijanih gostiju, odnosno muškaraca koji su svojim pivskim trbusima, gurali jedan drugoga ne bi li se što više približili mladoj plesačici. Žestica je ispuštala svoje smrdljive pare, a duhanski dim pravio je kolute koji su se mogli rezati u različitim oblicima.

I tako je Leona pomno pratila ritam glazbe i poput već prave zvijezde, a ne tek početnice, svojim je plesom odnosno mekim pokretima uspjevala pratiti očekivanja svog šefa i ostale rulje kojoj nije bilo da sadržaja glazbe, već zacijelo do izliječenja njihovih loših stanja duše, ljubavnih lomova. A onda je odbacila grudnjak, čvrsto zagrlila šipku, uvijala se silinom tijela i gipkošću udova, prateći svaku notu i pojačavajući ritam cjelovečernje predstave. Vrtjela je glavom, izmjenjivala pokrete naprijed – nazad, a plavičasto svjetlo za vrijeme plesa osvjetljavalo je samo njenu siluetu...Ipak je ona bila glavna točka večeri i sadržaj jedne priče koja nije naslućivala na dobro, barem po onim zvižducima i dobacivanjima sa strane. Maks je poput nekog Big Bossa, u svom ćošku, pušio skupi Mallboro, ispuštajući dim , valjda od ponosa na svoju plesačica. Ili je možda u njemu kuhalo neko stanje pokvarene strasti, pražnjenja...Tko je išta mogao naslućivati. Svako toliko, poput divlje zvijeri kod parenja, okrenuo se nekolicini četrdesetogodišnjaka, poznatih po nasilničkom ponašanju u svom mjestu ali i izvan njega, pa bi namignuo, nacerio se i nastavljao vadeći cigare, držeći ih palcem i kažiprstom. „Dobraaaaa“, dobacivao je jedan momak sasvim odozada bara, teturajući na mjestu za svojim stolom. Zemba, kako su ga inače zvali, a pravo ime nitko nije ni pitao, samac i terenski građevinski radnik, u jednom se trenu , držeći flašu Ožujskog u ruci, primaknuo se Maksu i šapnuo mu nešto na uho, dok ovaj je samo neformalno kimnuo glavom.

Kad je Leona zavrila dio plesne točke vezane za samu štangu, klekla je na koljena, podupirajući se rukama čvrsto o daske kojima je bina bila pokrivena. Miris njezina tijela osjećao se u zraku i kao da je suzbio smrad nikotina i alkohola koji se te večeri točio na litre.