Prekid

Još jedan mail. Još jedan jeben izvještaj. Sjedeći za kompjuterom u hladnom uredu, lupkala sam po tastaturi, ali nisam čitala što pišem. Glava mi je bila puna njega - Ljube

Taj prekid... bio je kao trzaj noža. Otišao je bez puno riječi. “Nismo isti više”, rekao je. A ja? Ja sam ostala prazna. Usamljena. Zamišljena. Gladna nečijeg dodira.

Mobitel je zatreperio na stolu.

Nepoznati broj"Još si na poslu? Šteta... da si sad ovdje, polizao bih svaku kap s tebe."

Zastala sam. Osjetila kako mi srce udara dublje, niže, kako se unutra nešto budi. ON -to nikad nije bilo ništa više od pogleda, tihog flerta koji je trajao godinama. Ali sad... sad sam bila sama. I potrebna. Tako prokleto potrebna.

Ja: "Još 20 minuta. Vrata su tvoja."

Kad sam ušla u njegov stan, toplina me obavila. U sekundi je bio na meni. Njegove ruke, njegov miris, njegova glad. Kao da je znao. Kao da je osjetio da me netko prije njega slomio – i da sad treba da me sastavi, dodirima, jezikom, tvrdim kurcem.

Gurnuo me uz zid, pritisnuo usne na moj vrat. Mokra sam bila već od same poruke, ali kad me počeo svlačiti, košulju otkopčavati i sisati mi bradavice, koljena su mi klecnula. Uhvatila sam ga za kosu, povukla ga k sebi.

– Trebaš mi… – prošaptala sam. – Izludi me.

Nije čekao. Spustio se dolje, kleknuo, raširio mi noge i zario jezik među njih. Ugrizla sam se za usnu da ne vrisnem. Njegov jezik bio je sve – spor pa hrapav, duboko pa brzo, dok mi se kukovi nisu počeli micati sami od sebe.

– Tako... jebi me jezikom, molim te…

Kad me podigao i okrenuo na kauč, već sam bila na rubu. Kliznuo je u mene u jednom, odlučnom, tvrdoglavom pokretu. Stenjala sam. Nisam razmišljala ni o NJEMU, ni o boli, ni o prošlosti. Samo o sada.

– Dublje… – tražila sam.

On je bio sve što mi je trebalo. Ne nježan – sirov. Dok mi je hvatao bokove i nabijao se u mene, ja sam grabila jastuk, grizla ga da ne zovem njegovo ime preglasno.

Svaki trzaj, svaki šapat, sve je tjeralo misli iz glave. Nije bilo razuma. Samo požuda. Samo koža. Samo nas dvoje.

A kad smo konačno stali, znojni, zadihani, razvaljeni na kauču… okrenula sam se prema njemu i rekla:

– Ovo je ono što mi je falilo.