S manželkou, které je 31 let, jsme v neděli dopoledne šli do obchodního domu Ona si chtěla koupit nějaký zimní svetr, já jsem šel jen tak s ní, nosil tašku, koukal do mobilu a přemýšlel, jestli si pak dáme kávu nebo rovnou pojedeme domů. Najednou ji vidím u regálu s šálami. Zralá, 57 letá, sexy Lenka. Stojí tam, prohlíží si nějaký šedý kašmír, ale jakmile zvedne hlavu, hned nás zahlédne. Nejdřív manželku, pak mě. A v tu chvíli se jí ústa roztáhnou do úsměvu. Ne do toho obyčejného „ahoj“. Do toho druhého. Toho, co mi okamžitě vrátilo vzpomínku na zmrzlý asfalt, na její slzy, na to, jak se jí třásly stehna, když jsem do ní vrážel v tom mrazu. „Ahoj,“ řekla normálním hlasem, přistoupila blíž, zeptala se „jak se máte, co nového“. Manželka odpověděla něco veselého, začaly si povídat o těch svetrech. Já jsem mlčel. Protože Lenka se na mě dívala přes rameno manželky a ten úsměv se jí z očí nevytratil ani na sekundu. Když se manželka otočila k zrcadlu a začala si držet svetr před sebou, Lenka se naklonila ke mně - jen o pár centimetrů, ale dost na to, abych ucítil její parfém a teplo jejího dechu na uchu. Současně mi lehce přejela dlaní přes přední stranu kalhot - pomalu, vědomě, přesně přes ptáka. Cítil jsem, jak mi okamžitě ztvrdne pod její rukou, přes látku, přímo tam mezi regály. „Dnes večer ji doma pořádně ošukej,“ zašeptala tiše, ale zřetelně. „A mysli při tom na mě.“ Žádné mrknutí. Žádný úsměv navíc. Jen ta věta, vyslovená tak klidně, jako by mi radila, který svetr je hezčí. Pak se narovnala, usmála se, manželce, řekla „tak ať se povede nákup, mějte se hezky“ a odešla. Bokem, pomalu, aby sis mohl všimnout, jak se jí lehce pohupují boky pod tím dlouhým kabátem. Manželka se ke mně otočila a řekla: "Nechápu, jak může být stále taková milá.“ Já jsem jen přikývl. „Jo. Milá.“ Celý zbytek nákupu jsem už skoro nemluvil. V hlavě mi pořád zněla ta věta. Když jsme přišli domů, svlékli se, osprchovali a šli rovnou do postele - opravdu jsem na Lenku myslel. Na její úsměv v obchodě. Na to, jak klečela na tom parkovišti. Na to, jak se jí slzy mísily se slinami a mrzly na tváři. A když manželka sténala pode mnou, já jsem v duchu slyšel Lenku: „Pořádně ji ošukej… a mysli na mě.“ Tak jsem to udělal.
Tento díl souvisí s prvním dílem. Pokračování příště.
Similar stories
-
Nase dopisivanje sa parom je uvijek palilo i sve troje smo jedva cekali da se svi nadjemo. Medjutim , nije islo tako "brzo " ali najzad smo se dogovorili da se nadjemo u mojoj vikendici. Nas troje…
prije 4 mjeseca 1 1062 10 -
Popili smo još par pića u Beach baru u šumskom dijelu kraj mora... Robert nam je pričao o problematici na poslu koja mu se javila za vrijeme godišnjeg koju, međutim, suvereno rješava. Dunja je pušila…
prije 7 mjeseci 0 951 12 -
U prvoj objavljenoj priči sam spomenuo frenda i njegovu tadašnju curu (danas ženu) i kako se desilo da sam ju pojebao više puta bez puno grižnje savjesti. Činjenica da sam se tada zaljubio u nju (dok…
prije 7 mjeseci 0 681 9 -
Nakon jutarnjeg sexa , zajedno smo spremali dorucak a uzivanju u nasoj golotinji nikad kraja. Znate, kad god mozete, uzmite mi kurac u usta, ili ga mazite...Naravno ,. nije naredba. Ja hocu sigurno a…
prije 8 mjeseci 2 527 10 -
Došlo je vrijeme da dovršim ovu istinitu, ali i perverznu priču. Na zahtjev čitatelja koristiti ću malo “konkretniji” rječnik. Nadam se da će vam se svidjeti. Kad smo ušli i vidjeli moju ženu, inače…
prije 1 godine 11 2857 48