Susjeda

Zvala se Viktoria. Crvenokosa kao i ja, uvijek dotjerana, elegantna, a najviše sam primjećivala – nosila je najlonke. Često bih je viđala kako prolazi hodnikom, vitka silueta u uskoj haljini, tanke svilene noge koje šuškaju u ritmu njenih koraka. I nije bila samo meni privlačna – moj dečko, Marko, često bi bacio pogled za njom. Mislio je da nisam primijetila. Ali jesam. I, iskreno? Počelo mi se sviđati.

Znala sam da joj se sviđa pažnja. S drugog kata često bi se spuštala baš kad se i Marko vraćao iz teretane. Uvijek "slučajno" u isto vrijeme. Taj pogled kojim ga je odmjeravala govorio je sve – a ja sam u tome vidjela priliku.

Jedne večeri, dok smo sjedili na balkonu, Marko je bacio pogled prema njenom prozoru. Zavjesa se micala. Bila je tamo. Možda u najlonkama. Možda spremna na igru. Nasmiješila sam se i šapnula mu:

– Što ako ti kažem da bih voljela da je osvojiš... ali da to bude na moj način?

Viktoria je bila zrela žena, negdje oko šezdesete godine, ali nosila je svoje godine s toliko samopouzdanja da je mogla zasjeniti i dvadesetpetogodišnjakinje. Visoka, vitka, s valovitim crvenim pramenovima i onim pogledom žene koja točno zna što hoće – i kako to dobiti. Uvijek u štiklama. Uvijek u najlonkama. I ne bilo kakvima – prozirne, svilene, s finim sjajem koji je mamio pogled pravo niz njene duge noge.

Marko ju je promatrao već mjesecima, misleći da ne primjećujem kako se zagleda u nju kad misli da mu ne gledam oči. Ali ja sam sve vidjela. I odlučila sam to iskoristiti.

Jedne večeri, kad je Viktoria prošla ispred našeg stana u uskoj, crnoj haljini koja joj je grlila bokove i naglašavala obline, Marko je samo tiho zastenjao.

– Znaš... – šapnula sam mu – ako je želiš, mogu ti to omogućiti. Ali pod mojim uvjetima.

Pogledao me zbunjeno, uzbuđeno, kao da mu se u glavi sudaraju fantazija i stvarnost. Naslonila sam se bliže njemu, sjela mu u krilo i šapnula:

– Nećeš je dobiti sam. Bit ćemo oboje tu. A ja vodim igru.

Nekoliko dana kasnije, kad sam znala da je sama, pokucala sam na njena vrata. Dočekala me u satenskom kućnom ogrtaču, prozirnom na svjetlu, s tamnim najlonkama koje su stezale njene čvrste listove. Pogledala me znatiželjno, s osmijehom koji je slutio probleme.

– Mogu li ući? – pitala sam, glasom malo nižim, zavodljivim.

– Uvijek, draga.

Ušla sam i zatvorila vrata za sobom. Znala je da nisam došla samo na kavu.

– Moj dečko te želi. I ja to volim – rekla sam ravno, bez okolišanja, gledajući je ravno u oči. – Ali želim te i ja. A ti... ti ćeš slušati.

Nasmijala se duboko, tiho. – O, mila... starija sam, ali nisam podčinjena...

Približila sam joj se, dotaknula rub njene čarape, osjetila pod prstima čvrstinu njene noge.

– Večeras ćeš biti sve što mi poželimo. A Marko... on će gledati dok te polako skidam. Najlonku po najlonku.

Stajale smo u njenom dnevnom boravku, zrak zasićen laganim mirisom parfema i nečeg dubljeg… iščekivanja. Viktoria me gledala s blagim podrugljivim smiješkom, ali oči su joj bile budne, uzbuđene. Znala je – večeras se igra drugačije.

– Večeras ti si moja, Viktoria – rekla sam polako, približavajući joj se još više, dok sam rukom skliznula preko njenog bedra, niz glatku površinu najlonke. – I neću ponavljati stvari.

Stavila sam joj kažiprst ispod brade, nagnula joj glavu prema gore i pogledala je ravno u oči.

– Sjedni – naredila sam tiho.

Bez riječi je sjela na rub trosjeda, dok sam se ja okrenula prema vratima.

– Marko – pozvala sam, glasno – možeš sad doći.

Vrata su se otvorila, a Marko je ušao, oči širom otvorene kad je ugledao Viktorijinu vitku figuru kako sjedi u ogrtaču, sad već djelomično razmaknutom, otkrivajući crni čipkasti grudnjak i prozirne najlonke. Stajao je ukočeno, pogleda prikovanog za prizor ispred sebe.

– Na koljena – rekla sam mu, bez milosti.

Spustio se kao hipnotiziran. Ja sam stala između njih, jedna noga ispred Viktorije, druga ispred Marka. Pogledala sam Viktoriju, pa Marka.

– Sad ćete me gledati dok ja vodim. Viktorija… raskopčaj mu hlače.

Gledala me pola sekunde, tražeći granicu – ali nije je bilo. Spustila se na koljena do njega, elegantno, ponosno, i počela mu polako otkopčavati remen. Ja sam mu rukom prošla kroz kosu i čvrsto ga povukla unatrag.

– Ne smiješ dodirnuti. Samo gledaj. To je pravilo broj jedan.

Viktoria je izvukla njegovu kurčinu, već tvrd kao stijena, i pogledala me kao da traži dopuštenje.

– Polako… samo usnama – šaptala sam – i neka ti najlonke ostanu na sebi cijelo vrijeme.

Sjela sam iza njih, raširila noge, zadigla haljinu i počela lagano trljati svoju obrijanu, već vlažnu pičku, dok sam ih promatrala. Viktoria je pušila polako, duboko, s iskustvom žene koja zna točno kako mučiti i nagraditi u isto vrijeme. Marko je stenjao, ali nisam mu dopustila više od toga.

– Sad stani – rekla sam. – Viktoria, podigni se i legni na trosjed. Raširi noge.

Slijedila je bez riječi. Ležala je preda mnom, najlonke napete, prozirne, a između bedara crna čipka i mokra mrlja koja se širila. Spustila sam se dolje, poljubila unutarnju stranu njene natkoljenice, osjetila slani miris uzbuđenja.

– Mmmm… voliš kad te mlađa žena vodi, ha? – šaptala sam joj dok sam povlačila gaćice u stranu i jezikom prešla niz njen klitoris, pa sve niže, sporo, odlučno.

Ubacila sam prst, pa drugi, pa nastavila jezikom igrati oko njenog nabreklog klita. Lizala sam je kao svoju igračku – jer to i jest postala.

Marko je samo gledao. Bio je na granici pucanja.

– Sad mi je liži dok te on jebe – rekla sam Viktoriji i sjela joj iznad lica, oslonivši se rukama o naslon. – A ti, Marko… sad je tvoja prilika. Daj joj sve.

Marko je stao između njenih nogu i polako ušao. Viktoria je zastenjala ispod mene, dok mi je jezikom prolazila po usnama, po klitorisu, duboko, gladno. Tada sam se sagnula, uhvatila je za kosu i čvrsto povukla.

– Nema milosti, starija si, ali večeras si moja – promrsila sam kroz zube dok sam svršavala na njenom licu, dok je Marko stenjao, sve brže, dublje, udarao je jako, gubio kontrolu.

Tijela su se tresla. Znoj, mirisi, uzdasi… sve se stopilo u ritam požude i kontrole. Bila sam u svom elementu.

Kad su oboje svršili, iscrpljeni, zadihani, samo sam se naslonila natrag i nasmiješila.

– Sljedeći put… ja ću vas gledati. A vi ćete se truditi još jače da me zadovoljite.