Pišem ovaj blog iz zabave, bez kronološkog reda, po dogadjajima o kojima mi se piše. Ako netko bude čitao i u slučaju pozitivnih kritika spreman sam pisati više. Dogadjaji su stvarni, dovoljno promjenjeni da se akteri ne mogu prepoznati. Dobili smo poruku u utorak od naših starih prijatelja iz Minhena, sa kojima se vidjamo vec dvije godine. Dolaze u petak navecer, shema vec uigrana, iznajmimo…

Nakom male ankete većinom glasova odlučeno je na priču sa solo dečkom. Naravno, nije mi bilo niti čudno pošto je većina solo muškaraca na sajtu i sve zanima kako je bilo. Odmah da na početku kažem da je sve osim njegovog imena 100 % istina, gledajući mojim očima. Za početak kako je došlo da smo se odlućili za solo dečka? Iskreno još smo tamo prije 3 godine oko korone o tome razmišljali i palilo…

Odlučio sam napisati ovu priču iz više razloga, međutim glavni razlog je da je ovo naše druženje i način kako smo se upoznali i ušli u vezu čudan, možda i smiješan - ali daje odgovore na česta pitanja - “Kako ste počeli”. Bilo je to jedne tmurne subote prošle godine, ja i moja gospođa smo se spremali na susret. Naš stari par sa kojim smo bili već godinu, jednakih godina, slične građe, sličnog…

Nakon rečenica koje smo izgovorili i priznanja koje smo dali jedno drugima sve se promijenilo. Znate onako kao da je netko uključio prekidač na 2, muzika je postala preglasna za pričanje jer je prošlo 23 sata, a i mi više nismo samo flertali. Okrenuo sam se Maji i šapnuo u uho “drago mi je da ti se svidjam” pritom sam joj otvoreno ruku sa ledja spustio na njeno oveće dupe i čvrsto stisnuo. NIje…