Zvala se Viktoria. Crvenokosa kao i ja, uvijek dotjerana, elegantna, a najviše sam primjećivala – nosila je najlonke. Često bih je viđala kako prolazi hodnikom, vitka silueta u uskoj haljini, tanke svilene noge koje šuškaju u ritmu njenih koraka. I nije bila samo meni…

Bio je to običan kafić – stolovi od tamnog drveta, tiha glazba u pozadini i miris kave pomiješan s večernjim parfemima. Sjedila sam sama u kutu, noge prekrižene, u crnoj haljini koja je otkrivala više nego što je skrivala. Samostojeće čarape milovale su mi bedra ispod…

Još jedan mail. Još jedan jeben izvještaj. Sjedeći za kompjuterom u hladnom uredu, lupkala sam po tastaturi, ali nisam čitala što pišem. Glava mi je bila puna njega - Ljube Taj prekid... bio je kao trzaj noža. Otišao je bez puno riječi. “Nismo isti više”, rekao je. A…

Izašla sam iz sobe tresući se u bedrima, još vlažna između nogu, a koža mi je gorjela od njegovih dodira. Haljinicu sam navukla bez gaćica — nije bilo ni vremena, ni smisla. Okrenula sam se na vratima i pogledala ju, gospođu iz sobe 5. Ležala je gola, noge raskrečene,…

Bilo je nešto prije 22 sata. Hotel se polako smirivao, ali recepcija je još uvijek bila živa — gosti su se vraćali s večere, par njih pitalo za dodatne ručnike, a ja sam odbrojavala minute do kraja smjene. Umorna, ali još puna energije ispod te uredne uniforme. Tad je…