Zvala se Viktoria. Crvenokosa kao i ja, uvijek dotjerana, elegantna, a najviše sam primjećivala – nosila je najlonke. Često bih je viđala kako prolazi hodnikom, vitka silueta u uskoj haljini, tanke svilene noge koje šuškaju u ritmu njenih koraka. I nije bila samo meni privlačna – moj dečko, Marko, često bi bacio pogled za njom. Mislio je da nisam primijetila. Ali jesam. I, iskreno? Počelo mi se…
Bio je to običan kafić – stolovi od tamnog drveta, tiha glazba u pozadini i miris kave pomiješan s večernjim parfemima. Sjedila sam sama u kutu, noge prekrižene, u crnoj haljini koja je otkrivala više nego što je skrivala. Samostojeće čarape milovale su mi bedra ispod tkanine, a duga bakrena kosa spuštala se preko ramena u raskošnim valovima. Naočale su bile diskretne, ali dovoljno upadljive, a…
Još jedan mail. Još jedan jeben izvještaj. Sjedeći za kompjuterom u hladnom uredu, lupkala sam po tastaturi, ali nisam čitala što pišem. Glava mi je bila puna njega - Ljube Taj prekid... bio je kao trzaj noža. Otišao je bez puno riječi. “Nismo isti više”, rekao je. A ja? Ja sam ostala prazna. Usamljena. Zamišljena. Gladna nečijeg dodira. Mobitel je zatreperio na stolu. Nepoznati broj"Još si na…
Izašla sam iz sobe tresući se u bedrima, još vlažna između nogu, a koža mi je gorjela od njegovih dodira. Haljinicu sam navukla bez gaćica — nije bilo ni vremena, ni smisla. Okrenula sam se na vratima i pogledala ju, gospođu iz sobe 5. Ležala je gola, noge raskrečene, oči pune želje. Znala sam što slijedi. Naslonila sam se na dovratak i šaptala: „Tvoj je sada. Nemoj ga štedjeti.“ Zatvorila sam…
Bilo je nešto prije 22 sata. Hotel se polako smirivao, ali recepcija je još uvijek bila živa — gosti su se vraćali s večere, par njih pitalo za dodatne ručnike, a ja sam odbrojavala minute do kraja smjene. Umorna, ali još puna energije ispod te uredne uniforme. Tad je ušao on. Visok, taman, jakih ramena. Pogledao me ravno, s onom sigurnošću koja ti odmah sjedne u stomak. "Imate slobodnu sobu?"…
Nikada nisam planirala da se to dogodi. Plaža je bila skrivena, daleko od pogleda, mjesto koje sam otkrila sasvim slučajno prošlog ljeta. Vraćala sam se tamo svaki put kad mi je trebalo nešto… moje. Tamo sam mogla biti gola, ne samo u tijelu, već i u mislima. Tog dana sam znala da nešto neće biti isto. Pojavio se iza mene tiho, poput vjetra. Njegov glas sam prepoznala odmah, iako ga nisam čula…
